Pročeljecrkve St. Gilles du Gard, Gard, Languedoc-Roussillon, 1140.-1180.
Samostanska crkva na hodočanskom putu.
Slavoluk kao Tibueriusov u Orangeu, tj on je izvor za oblik pročelja.
Slavoluk sa 3 otvora; središnji povišen; peterokutni zabat.
Artikuliran kaneliranim pilastrima, bazama te kapitelima i vijencima.
Fasada nikada nije bila dovršena (samo dio s pilastrima).
Kulisna i slojevita fasada = osjetljivost (strukture antičke fasade).
Inspiracija trolučnimrimskim slavolucima.
Zid crkve produbljen nišama sa prirodnim skulpturama = SLOJEVITOST (tzv scenae frons = fronta/kulisa scene).
Bogata fasada.
Sjeverni portal: bogati korintski kapiteli.
FRIZ → ide kronološki; prvi primjer Kristovemuke (od ulaska u Jeruzalem do Raspeća).
Luneta: Bogorodica na prijestolju i scena Kristovarođenja (Svetatrikralja).
Sv. Jakov i Pavao = utjecaj antike (vidljivo u mokroj draperiji sa dubokim naborima koji se fino mreškaju; lakoću sugerira linija).
Nisu izdužene proporcije; stoje prirodno = kontrapost (kao antička skulptura; trodimenzionalnost; nisu posve oslobođeni pozadine, no kao da stoje samostalno).
Klasični motivi: bujnost na frizu Ulaska u Jeruzalem (time započinje Kristova muka).
Bičevanje i Nošenje križa su dio trećeg portala u Kristovu raspeću.
Heretici istočnjačkog porijekla (maniheici) nisu vjerovali u crkvene sakramente, nisu vjerovali da je Krist bio čovjek, već duh.
Središnji portal u sceni je Pranje nogu; Posljednja večera.
Raspeće je prvo monumentalno raspeće u skulpturi romanike.
Adventus (”svečani dolazak cara”) je kršćanstvo promijenilo.
Poznati je jedan od najranijih prikaza Posljednje večere, a scena je prvi monumentalni u romaničkoj klasici (u plastici).
Scena na nadvratniku je bitna radi toga što će se dogoditi, što je skromni dolazak pa žrtvovanje.
Tematiziranje svjetovne novčane transakcije je prisutno u sceni.
Vidljiva je novčana transakcija, riječ je o NOVCU: Judina izdaja (dogovor) → isplata.
U Francuskoj postoji populacija Heretika (Albiđenci), a Katari nisu poznavali instituciju Crkve, niti svećenstvo.
Simbol koji se ponavlja u završnoj sceni je vidljiv gradsakupolomnastijeni.
Ulazak Križara u Jeruzalem je metafora (propagira se Križarski rat).
Apostoli su sjeli kao zborantičkihbogova u sceni.
Sakrament pokajanja je Pranjenogu (u znaku poniznosti prema svojim učenicima).
Scena je reklamirana kao crkveni sakrament.
Povezanost nekoliko scena je istaknuta u sceni.
Reljef sakramenta euharistije je na portalu (tj. na nadvratniku glavnoga ulaza) radi propagande/reklame.
Autor poznaje Jeruzalem!
Krist je najavljuje izdaju sv. Petra u sceni.
Daljnja scena je Istjerivanje iz hrama (trgovci i Isus).
Svećenik Kaif je sjedio na stolcu u sceni.
Vojnici sa Ecclesijine strane u Kristovom raspeću su članovi Reda Hospitalijera, vitezovi koji se bavili njegovanjem bolesnika.
Scena Kristove muke uključuje četiri žene koje nose pomasti na grob, koje su kupile od ljudi koji imaju vagu i biljke.
Kristovo raspeće je izabrano kao glavna ikonografska tema u borbi Crkve protiv Hereza, što je dovelo do nastaјаanja dominikanskog reda.