protista

• ALGE


  Fotosintestski autotrofni organizmi, primarni su proizvođači, fotosintezom proizvode kisik i organsku tvar i kao autotrofni organizmi baza su hranidbenih lanaca u vodenim ekosustavima
• Alge

  • MIKROALGE
  • MAKROALGE
• Riječ alge zbirna imenica koja obuhvaća prokariotske i eukaritoske organizma carstva monera i protoktista (Protista)

  
• Fosilni nalazi algi (STROMATOLITI) datiraju prije oko 3,5 milijarde godina i predstavljaju ishodište za razvoj današnjih biljaka
• ARCHAEPLASTIDA

  • Glaucophyta
  • Rodophyta
  • Chlorophyta (primarna endosimbioza)
• KROMATSKA ADAPTACIJA

  Rodophyta i Cynaobacteria
• Tipovi građe algi

  • Jednostanični organizmi - pokretni i nepokretni
  • Višestanični Kolonijalni tip: (cenobij, palmeloidni ili tetrasporni tip, dendriodni tip, rizopodni tip - nakupine ameboidnih stanica)
  • Nitasti (trihalni) tip talusa: nerazgranati nitasti, razgranati nitasti, heterotrihni PARENHIMSKI i Pseudoparenhimski
  • Sifonalni
• Stanična stijenka


  Stanicu obavija celulozna stanična stjenka ili se na površini stanice nalazi plazmalema ili gušći dio protoplazme - periplast. Periplast može biti modificiran u dijelove građene od različitih spojeva: proteina, celuloze, kalcijevog karbonata, silicijevog dioksida.
• Fotosintetski pigmenti


  • Klorofili
  • Karotenoidi
  • Fikobilini
• Klorofili

  Magnezijevi kompleksi porfirina, esterificirani s dugolančanim alkoholom - fitolom. Netopivi su u vodi, a topivi u organskim otapalima.
• Karotenoidi


  Obuhvaćaju karotene i ksantofile. Smješteni su u lamelama plastida, neposredno uz klorofil, sudjeluju u fotosintezi, a imaju i zaštitnu ulogu, štiteći molekulu klorofila od fotooksidacije kod izlaganja stanice svjetlosti prejakog intenziteta. Apsorbiraju svjetlost u plavo-zelenom području spektra (400-550 nm).
• Fikobilini


  Biloproteini koji ne sadrže ni magnezij ni postrani fitolni lanac. Topivi su u vodi. Dijele se na fikoeritrine, fikocijanine, alofikocijanine i fikoeritrocijanine. Fikoeritrini maksimalno apsorbiraju u plavozelenom dijelu spektra, pa su važni u većim dubinama i kod slabije svjetlosti.
• Načini razmnožavanja algi


  • Spolno (gamete - gametogamija)
  • Nespolno (diobom stanica, vegetativno, fragmentacijom talusa, sporama - zoospore, apalnospore)
  • Izmjena generacija - Izmjena nespolne i spolne generacije
  • Homotalični (monecični) talus
  • Heterotaličnom (diecičnom) talus (Zoogamete, Aplanogamete)
  • Izogamete - izogamija
  • Anizogamete - anizogamija
  • Oogamija

  
• Cyanobacteria


  Cijanobakterije su prokariotski, jednostanični, autotrofni organizmi
• Cijanobakterije mogu živjeti pojedinačno ili u kolonijama. Ovisno o vrsti kolonije mogu biti kuglaste, pločaste ili u obliku niti (trihomi)
• Cijanobakterije su PRIMARNI ENDOSIMBIONTI
• STROMATOLITI- fosili cijnobakterija, laminarne nakupine cijanobakterija i karbonata
• Građa cijanobakterija


  • Prokariotski tip stanice
  • DNA nije povezana s proteinima (histonima). Smještena je u središtu stanice - centroplazmi (nukleoplazmi). Prstenasta dvolančana molekula DNA - nukleoid
  • Mureinska četveroslojna stanična stijenka daje vanjsku čvrstoču
  • GALERTA - glikopolisaharidni sloj oko stanica, zaštita od isušivanja i UV zračenja (Scytonemin)
  • Koncentrično ili radijalno raspoređene pojedinačne tilakoidne strukture na kojima se nalaze pigmenti
• Pigmenti cijanobakterija


  • Primarno klorofil a
  • FIKOBILISOMI (FIKOCIJANIN ALOFIKOCIJANIN FIKOERITRIN FIKOERITROCIJANIN) - odgovorni za KOMATSKU ADAPTACIJU
  • Karotenoidi - razlikuju se od onih kod eukariotskih stanica jer posjeduju miksoksantofil i echineone koje eukaroiotske nemaju i nemaju lutein te imaju mnogo veće količine beta-karotena
• Rezervne supstance cijanobakterija

  • α granule - glikogen
  • ɞ granule - lipidi
  • POLIFOSFATNE granule (0,5 do 2 μm) - skladištenje fosfata
  • CIJANOFICIN (500 nm; polipeptidi; L-arginin, L-aspartat) - alternativni izvor dušika
  • Poli- ɞ- hidroksibutirat (altrenativni izvor ugljika)
  • KARBOKSISOMI (200-300 nm; Rubsco i ugljična anhidraza)
• Načini razmnožavanja cijanobakterija

  • JEDNOSTANIČNI OBLICI - vegetativno - binarnom diobom nakon replikacije DNA
  • JEDNOSTANIČNI OBLICI - neki oblici (Pleurocapsales) stvaraju endospore
  • NITASTI OBLICI (stanični nizovi) - na dijelove od manjeg broja stanica - hormogoniji (hormociste)
  • NITASTI OBLICI (stanični nizovi) - akinetama
• Akineta


  Trajna stanica, nastaje od vegetativne stanice, krupnija od vegetativnih stanica, ima zadebljalu staničnu stjenku bez pora, bogata rezervnim hranjivim tvarima, raspored tilakoida kao i u vegetativnim stanicama, a količina DNA je 20-30 puta veća, omogućuju preživljavanje u nepovoljnim uvjetima kroz duže vremensko razdoblje
• Heterocita

  Mogu fiksirati slobodni dušik, utvrđeno oko 120 vrsta koje vežu atmosferski N2 (uglavnom slatkovodni oblici), mogu doprinijeti oko 40 kg N2 po hektaru godišnje. Nastaju diobom vegetativnih stanica. Od vegetativnih se stanica razlikuju veličinom (krupnije), sadržajem (ne sadrže rezervne supstance ni pseudovakuole, ni fikobilisome).
• Rasprostranjenost cijanobakterija: slatke vode, krške vode (staranje sedre), termalna vrela, mora
• Cvjetanje (eutrofikacija) - izaziva ih voda bogata nutrijentima, uglavnom uzrokuju pomor drugih morskih organizama
• Glaucophyta

  Mala skupina jednostaničnih algi koje žive u slatkim vodama. Važan evolucijski položaj u razvoju Archeplastide, daju nam uvid u endosimbiontsko porijeklo i evoluciju plastida kod eukariota. Sadrže plastide koje podsjećaju na cijanobakterije: plastidi okruženi peptidoglikanskim slojem i sadrže samo klorofil a i fikobilisome.
• Chlorophyta

  Klorofil a i b daju izrazitu trava zelenu boju (kasnije su ih naslijedile i biljke). Neke imaju veće količine drugih pigmenata koji prekrivaju klorofil a i b i zato nisu sve zelene. Prije 500 milijuna godina su bile evolucijsko ishodište biljaka. Unutar iste skupine su se simultano razvijali različiti oblici morfoloških talusa.

  
• Viridiplantae - obuhvaća zelene alge i biljke
• Zelene alge

  Pokretne - stanica uglavnom ima s prednje strane 2 ili 4 (parni broj) biča (JEDNAKI MORFOLOŠKI I DULJINOM)
• Evolucijski pečati zelenih algi - raspored mikrotubula u korijenu biča, kretanje od ili prema svjetlu, očna pjega na bazi biča (dio fotoreceptora)
• Evolucija zelenih algi može se pratiti ne samo prema strukturi biča, već i prema mitozi, citokinezi, fotorespiracijskim enzimima, životnom ciklusu i staništu na kojem obitavaju

  
• Razlike u periplastu (stanični pokrov)
• Staništa zelenih algi

  • Plankton ili bentos slatkih voda
  • More kao bentoski organizmi u litoralnoj zoni
  • Na kori vlažnog drveća, stijenama, vlažnom tlu, simbionti u lišajevima
  • Obraštaju vodeno bilje (epifiti) pa i životinje
• Sličnosti između kloroplasta i cijanobakterija koje podupiru teoriju endosimbioze

  • Slične su veličine, fotosinteza, 70S ribosomi, kružna DNA bez proteina, slične nukleotidne sekvence (rRNA ili DNA), klorofil a kao primarni pigment, biokemijski procesi, dijeljenje, dvije ili više membrana (različitih od ostalih membrana stanice), peptidoglikanski sloj (kod nekih), izgradnja proteina počinje N-formilmetioninom kao inicijalnom aminkiselinom
• Građa stanice zelenih algi

  • Tipična eukariotska stanica
  • Imaju 1 ili više jezgara (polienergidne)
  • Plastidi - kloroplasti (vrčasti, okrugli, pločasti, vrpčasti, zvjezdasti, mrežasti). Često posjeduju pirenoide vezane za kloroplste (skladište enzima za fiksaciju CO2), okolo se često nalaze i rezervne supstance
  • Pigmenti: klorofil a i b, α i β karotene, ksantofile (lutein)
  • Česta je i uljem povezana biljna boja hematokrom (vrsta crvenog karotinoida), dosta česta kod trajnih stanica (cistozigota)
  • Stanična stjenka - primitivniji oblici imaju gole stanice dok je kod ostalih unutarnji sloj membrane od celuloze, a vanjski od pektina
  • Pričuvne tvari su škrob i kapljice ulja
  • Pokretni oblici imaju bičeve -"Isocontae" (isti građom i duljinom)
• Načini razmnožavanja zelenih algi

  • Nespolno (vegetativno, sporama)
  • Spolno
  • Vegetativan tip razmnožavanja imaju jednostanične zelene alge (diobom stanica, dijelovima kolonija), a višestanične fragmentacijom talusa
  • Nespolno se razmnožavaju zoosporama. Produženog su oblika (kruške) s apikano smještenim bičevima (2-4) koji su iste dužine
  • Neke se zelene alge razmnožavaju aplanosporama ili autosporama (nepokretne spore)
  • Procesom sporeogeneze nastaju spore koje nakon otpuštanja u okolinu klijaju novu zelenu algu. Aplanospore imaju genetičku predispoziciju nastanka biča, ali se ne razvija kao odgovor na okolišni pritisak u evoluciji. Autospore s druge strane nemaju genetsku predispoziciju stvaranja biča
  • Kolonije nastaju otpuštanjima takozvanih autokolonija (od jedne stanice nsatje ista kolonija kao ona iz koje je nastala)
  • Nitast
• Stanična stijenka

  Unutarnji sloj od celuloze, vanjski od pektina
• Pričuvne tvari

  • Škrob
  • Kapljice ulja
• Pokretni oblici

  • Imaju bičeve -"Isocontae" (isti građom i duljinom)
• Načini razmnožavanja

  • Nespolno (vegetativno, sporama)
  • Spolno